Naučnici koriste zajedničko naučno znanje čovečanstva kada sprovode svoja istraživanja. Kao rezultat toga, oni prave izume i otkrića koja dovode do napretka u naučnim, tehnološkim, kulturnim ili društvenim oblastima u kojima rade. Naučni časopisi deluju kao skladišta i lansirne rampe za ovakve vrste novih znanja. Oni beleže trenutni nivo znanja u određenoj oblasti i podstiču buduća istraživanja. Članci često identifikuju nedostatke u postojećim istraživanjima i predlažu oblasti za dalja istraživanja (Ioannidis, 2006). Na taj način, objavljivanje u časopisima doprinosi kolektivnom napretku naučnog, tehnološkog, kulturnog i društvenog razumevanja, premošćujući jaz između poznatog i još uvek nepoznatog.