EN | PT | TR | RO | BG | SR
;


NEXT TOPIC

1.2. Saveti za autore u procesu pisanja naučnog rada




1.2.3. Radite sa drugima: Rad u kolaborativnom nasuprot kooperativnom okruženju


Dva uma često su bolja od jednog, posebno u akademskom istraživanju. Saradnja može rezultirati bogatijim skupovima podataka, različitim perspektivama i temeljnijom analizom nalaza (Katz & Martin, 1997). Iz tog razloga, smatra se vrednim da istraživači konstruišu i nastave svoja istraživanja kolaborativnim pristupom. Recenzije od strane kolega su neprocenjivi deo ovog kolaborativnog duha. One pružaju konstruktivnu kritiku koja bi mogla značajno unaprediti kvalitet rada (Lee et al., 2013). Ove kritike će voditi istraživače kako u njihovim trenutnim istraživanjima, tako i u budućim studijama. Na ovaj način, istraživači će biti u mogućnosti da uključe iskustva različitih istraživača u svoja istraživanja. Prema literaturi, postoje dva tipa stilova timskog rada, a to su saradnja i kooperacija. U kooperativnom radu, raspodela zadataka se vrši prema principu individualne specijalizacije u zadacima ili podzadacima. Ovde se zadaci raspoređuju na početku rada, i svako pojedinac obavlja deo koji je njegova/njena odgovornost, a na kraju procesa svi delovi se spajaju. Nasuprot tome, u kolaborativnom radu, svaki pojedinac zajedno obavlja sve poslove od početka do kraja rada. Autori u (Beau et.al., 2010) objašnjavaju kolaborativni i kooperativni rad kao:

Tabela 2 objašnjava razlike između saradnje i kooperacije. Saradnja se bazira na veštinama poput zrelosti, iskustva, autonomije i samokontrole, dok se kooperacija bazira na veštinama poput mentorstva/nadzora, piramidalne hijerarhije i kontrole vrhovnog menadžmenta. Načini učešća su individualni i kolektivni, dobrovoljni/spontani za saradnju, gde je podela zadataka i podzadataka obavezna/obavezna za kooperaciju, i ispunjenje zadataka se odnosi na istraživanje, kreiranje, komunikaciju i pružanje globalne odgovornosti i podrške kolega u saradnji, dok je proces kooperacije proces specijalizacije, i uključuje odgovornost za individualni zadatak. Domenu saradnje čini sinergija između interakcije, kognitivnih i kolektivnih aspekata, dok domen kooperacije uključuje učenje veština saradnje i transfer znanja i informacija. Kako biste obezbedili dobro i efikasno okruženje za timski rad, pre nego što započnete timski rad, odaberite način kako ćete sarađivati: kolaborativno ili kooperativno. Ako odaberete da kolaborativni način, budite sigurni da svako učestvuje u svim fazama procesa, jer u kolaboraciji svako treba da preuzme odgovornost u svim procesima, i mogu doprineti svim fazama studije svojim radnim stilovima i kreativnošću. Ako odaberete da kooperativni način saradnje, budite sigurni da su zadaci raspodeljeni od početka, i da svako preuzima odgovornost za svoje delove zadatka. U ovakvom radu, kako biste izbegli složenost i konfuziju, trebalo bi stvoriti hijerarhijsku strukturu. Na ovaj način se može obezbediti usklađenost u radnom stilu i jednoznačnost u pisanim proizvodima.