EN | PT | TR | RO | BG | SR
;


NEXT TOPIC

Poglavlje 1. UVOD




1.9. Uvod rada


Uvodna poglavlja treba da ispune dve osnovne funkcije. To su pružanje neophodnih preliminarnih informacija publici i privlačenje pažnje čitaoca na tekst. Da bi pružili neophodne preliminarne informacije, autori mogu pisati svoje uvode sa pozadinskim informacijama, konceptualnim okvirima ili istorijskim pozadinama. Tip uvoda koji će biti napisan zavisi od preferencija autora i zahteva strukture teksta. Prema Mariju (Murrayu, 2013), iako je „biti zanimljiv“ jedna od poslednjih stvari koje želite da kažete o svom akademskom radu, da biste privukli pažnju publike, morate biti oprezni da se tema na kojoj radite smatra „važnom“ u vašoj oblasti. Takođe, teorije koje su zanimljive negiraju određene pretpostavke svoje publike. Stoga, uvodni deo treba da naglasi važnost i originalnost studije koja menja perspektivu. U tom smislu, Belčer (Belcher, 2019) predlaže da se akademsko pisanje započne privlačnom prvom rečenicom, kao što je upečatljiva anegdota, upečatljiv opis vaše teme, agresivan pregled literature, ozbiljan društveni problem, intrigantna misaona zagonetka ili čvrsta tvrdnja o značaju vaše teme. 

Uvod u temu:

Od identifikacije virusa Zika u Brazilu početkom 2015. godine, virus se brzo proširio Amerikom (Rasmussen et al., 2016).

(Za članak o odnosu između virusa i urođenih mana.)

Početak anegdotom:

Kada sam odrastao u Njujorku, moji roditelji su me vodili na događaj u Invud parku na kome su deca poput mene mogla da vide i dodiruju Indijance - pravi američki Indijanci sa perom i tkanom odećom. Ovaj događaj je uvek bio razočaranje (Tompkins, 1986).

(Za članak koji analizira prikaz uloge domorodačkih naroda u istoriji SAD u američkim udžbenicima.)

 

Kritički početak:

Istoričari su se mnogo više bavili objašnjavanjem pitanja u vezi s tim kako su Afrikanci proizvodili, prevozili i prodavali zarobljenike nego istraživanjem afričkih strategija protiv trgovine robljem (Diouf 2003).

(Za članak o strategijama Gvineja Bisao za otpor trgovini robljem.)

Isticanje značaja teme:

Malo filmova za decu može parirati uspehu Kralja lavova ili kontroverzi koja ga okružuje otkako je prvi put komercijalno prikazan 1994 (Martin-Rodriguez, 2000).

(Za članak o imigraciji Latinoamerikanaca u Sjedinjene Države kao uznemirujućoj pozadini Diznijevog filma.)

Istorijski osvrt:

Tokom 1970-ih i 1980-ih, glavna zabrinutost zbog negativnih efekata koncentrisanog urbanog siromaštva i otpora prigradskih naselja prema zadiranju u javno stanovanje, američko Ministarstvo za stanovanje i urbani razvoj (HUD) usporilo je izgradnju novih velikih javnih stambenih projekata i povećalo korišćenje sertifikata i vaučera iz Odeljka 8 za subvencionisanje domaćinstava sa niskim primanjima na privatnom tržištu iznajmljivanja (Marr, 2005). 

(Za članak o taktikama koje su radnici u zajednici koristili da pomognu porodicama sa niskim primanjima da dobiju stambeni prostor kada su stanodavci bili sumnjičavi prema vaučerima iz Odeljka 8.)

Argumentativno otvaranje:

Građansko vaspitanje je važno (Bler 2003).

(Za članak koji tvrdi da je građansko obrazovanje od suštinskog značaja za funkcionalnu demokratiju.)

Uvodi imaju dvojaku ulogu: pružaju čitaocima osnovne pozadinske informacije i cilj im je da privuku njihovu pažnju. Prvo se postiže navođenjem pozadinskih detalja, konceptualnih okvira ili istorijskih konteksta. Izbor stila uvoda zavisi od preferencija autora i strukturnih zahteva teksta. Da bi efikasno privukli pažnju čitalaca, naglašava se važnost i originalnost teme. Na primer, možete započeti sa angažujućom prvim rečenicom poput anegdote, pregleda literature, provokativnim pitanjem ili tvrdnjom koja naglašava važnost teme.



"Navođenje (izjava) problema" je ključna komponenta uvoda. Ukratko opisuje istraživačku prazninu ili problem koji vaše istraživanje ima za cilj da adresira. Dobro artikulisana izjava problema pruža čitaocu jasno razumevanje onoga što studija pokušava da reši i pruža okvir za postavljanje istraživačkih ciljeva i pitanja (Creswell & Creswell, 2017). Važno je osigurati da problem nije ni previše širok ni previše uski; oba ekstrema mogu učiniti studiju manje uticajnom (Ellis & Levy, 2008).

Evo primera izjave problema iz studije “Driscoll, D. L. (2011). Connected, Disconnected, or Uncertain: Student Attitudes about Future Writing Contexts and Perceptions of Transfer from First Year Writing to the Disciplines. Across the Disciplines8(2).":

Ovaj članak počinje pružanjem pregleda relevantnih istraživanja u vezi sa prenošenjem znanja pisanja, teorijama prenosa i pitanjima vezanim za motivaciju i percipiranu vrednost kursa. Dalje, članak govori o metodi istraživanja i kontekstu studije. Nakon rezultata studije sledi diskusija o nalazima. Članak se završava predstavljanjem nastavnih strategija i tehnika kako bi se olakšao prenos znanja o pisanju kako u FIC tako iu kontekstu disciplinskog pisanja. Kao što će ova studija pokazati, stavovi koje učenici nose sa sobom o pisanju utiču na njihovu percepciju o prenosivosti znanja pisanja; pošto znamo da je prenos učenja „aktivan“ proces, ovi stavovi mogu biti štetni za njihovu sposobnost da uče i efikasno koriste prethodno znanje o pisanju u disciplinskim kursevima (Driscoll, 2011, str. 2).

Dokazi o složenosti prenošenja znanja o pisanju u FIC-u i u svim disciplinama su evidentni u radu koji su uradili Herrington (1984), McCarthi (1987), Valvoord i McCarthi (1990), Beaufort (2007), Bergman i Zepernik (2007) i Vordl (2007). Skoro sva istraživanja o prenosu pisanja ukazuju na to da ako učenici ne uspeju da prepoznaju slične karakteristike u različitim kontekstima pisanja i zadacima, onda će prenos veština pisanja najverovatnije biti neuspešan. Iako su studenti često podučavani procesima pisanja i veštinama koje bi im pomogle tokom njihove obrazovne karijere, ove studije pokazuju da često nisu u stanju da se oslanjaju na to znanje i umesto toga svaku situaciju doživljavaju kao potpuno novu i stranu. U svom kvalitativnom ispitivanju pisanja na dva kursa hemije na fakultetu, Herington (Herington, 1984) je otkrila da studenti veruju da su zadaci pisanja i potrebne veštine u svakom predmetu veoma različiti uprkos mnogim sličnostima koje je Heringtonova pronašla između zadataka (str. 331). Herington takođe otkriva da svaki kurs predstavlja jedinstvenu situaciju učenja u kojoj studenti treba da nauče kako da prilagode svoje prethodno znanje da bi bili uspešni (Driscoll, 2011, str. 2).

Kao što možete videti iz gornjeg primera, nakon postavljanja osnovnih okriva i objašnjenja glavnih koncepata, Driskol (Driscoll, 2011) u uvodnom delu kreira poseban podnaslov pod nazivom Students' Difficulty with Transfer Across the Disciplines. U ovom članku autor pokušava je da istraži veze između teorija studentskih stavova i motivacije sa teorijama prenošenja kako bi istražila njihov odnos. Dakle, pokušala je da razjasni šta je uradila do sada i da se pozabavi prazninom koju je studija popunila objašnjavajući trenutne probleme studenata sa prenosom pisanja prema glavnim studijama književnosti.

Tabela ispod prikazuje kako organizovati strukturu uvodnog pasusa prema temama "opšte teme", "šta je literatura otkrila", "nedostajući aspekti ili neodgovorena pitanja", "cilj studije" i "pristup studije". Strukturiranjem informacija na ovaj način, razjašnjava se svrha, nalazi, praznine i ciljevi studije unutar šireg konteksta istraživanja o vršnjačkom nasilju, roditeljstvu i kulturnim uticajima.

Ukratko, prilikom iznošenja problema važno je obratiti pažnju na to koliko široko ili usko područje uticaja istraživanja obuhvata. Na primer, informacije i teorije prikupljene iz postojeće literature mogu formirati okvir istraživanja. Istraživanje može otkriti kompleksnost problema, a ova tvrdnja može se oslanjati na podatke prikupljene iz drugih studija. Studija doprinosi ovom jazu u literaturi tako što ima za cilj da istraži odnos između varijabli koje su predmet istraživanja.

 



Isticanje značaja istraživanja omogućava da ubedljivo argumentujete zašto je vaše istraživanje važno. Ono objašnjava kako istraživanje doprinosi postojećoj literaturi, popunjava prazninu u istraživanju ili rešava praktičan problem. Ova faza čitaocu objašnjava zašto bi trebalo da pročita vaš rad i u kojim aspektima se ističe u odnosu na druge radove. Značaj studije treba razmatrati kako na teorijskom nivou, doprinoseći akademskoj raspravi, tako i na praktičnom nivou, utičući na politiku ili primenjene aspekte (Rossig & Prätsch, 2005; Creswell & Creswell, 2017). Postavljanje pravih pitanja ključno je za dobijanje naučnih i konzistentnih odgovora. Važno je podržati svoje tvrdnje postojećom literaturom kako biste izgradili kredibilitet i pozicionirali svoj rad unutar šire naučne debate (Hart, 1998).

Pažljivo osmišljen uvod postavlja osnovu za ubedljiv i akademski orijentisan rad. Jasnim iznošenjem problema i naglašavanjem značaja vašeg istraživanja, možete privući širu publiku, postaći uticajnije diskusije i efikasno doprineti vašoj oblasti istraživanja. Evo primera pasusa o Značaju Studije iz rada “Driscoll, D. L. (2011). Connected, Disconnected, or Uncertain: Student Attitudes about Future Writing Contexts and Perceptions of Transfer from First Year Writing to the Disciplines. Across the Disciplines8(2).":

Transfer nije samo pitanje za nastavnike prve godine (FYC); fakulteti specijalizovanih disciplina zavise od prenosa znanja o pisanju. U stvari, univerziteti imaju institucionalnu pretpostavku da se znanje, veštine i tehnike stečene u FYC mogu preneti na druge kontekste - disciplinske, građanske, lične i profesionalne. FYC se shvata kao sredstvo kojim se studentima pruža funkcionalna pismenost u akademskoj prozi; bez uspešnog prenosa, nastavnici specijalizovanih disciplina mogu biti primorani da provode vreme podučavajući osnovne strategije pisanja umesto naprednih veština pisanja za disciplinu ili drugog kursnog sadržaja (Driscoll, 2011).

Kao što se može videti u ovom primeru, Driskol je objasnila važnost prenošenja veština prema  

  • njihovom uticaju na učenje,
  • važnosti za fyc,
  • različitim aspektima i kontekstima prenosa,
  • i šta bi se desilo da nema uspešnog prenosa.

Značaj istraživanja je od suštinskog značaja za opravdavanje važnosti istraživačkih napora. Opisuje kako vaš rad doprinosi postojećoj nauci, adresira praznine u istraživanju ili rešava praktičan problem. Kontekstualizacijom vašeg rada unutar šire akademske diskusije i realnih primena, pružate čitaocima ubedljive razloge da se angažuju sa vašim radom. Driskol (Driscoll, 2011) to ilustruje ističući centralnost veština prenosa pisanja preko disciplina, istakavši njen važan ulogu u akademskoj pismenosti i potencijalne posledice neefikasnog prenosa na obrazovne ishode.