identifikovanje uzroka i posledica problema i da se u skladu sa tim definiše strategija (Mahto i Kumar, 2008, str. 22-23). Definisanjem strategije omogućen je timski rad sa utvrđenom hijerarhijom zadataka za rešavanje problema. U sredini stabla nalazi se glavni problem na koji projekat želi da interveniše. Vaš glavni problem u projektu ako se reši, treba da doprinese opštem cilju projekta. Drugim rečima, opšti cilj projekta neće direktno uključivati problem koji ćete potpuno prevazići tokom projekta, već će izražavati opštu situaciju usmerenu ka negativnoj situaciji koja proizlazi iz efekata ovog problema. Na primer, ako ste identifikovali nezaposlenost mladih kao glavni problem u vašem projektu, svi ciljevi i aktivnosti za borbu protiv ove situacije će doprineti postizanju opšteg cilja. Dakle, vaš projekat će doprineti opštem cilju u određenoj meri rešavanjem ovog problema.
Možete koristiti vodič za grantove ili poziv za predloge ako smatrate da je teško povezati vaš glavni problem sa opštim ciljem. Grant institucije i programi imaju svoje prioritete i ciljeve. Možete koristiti pod-ciljeve tih programa dok određujete vaš opšti cilj. Na taj način, pozivanjem na ove ciljeve, pokazujete relevantnost vašeg projekta za program. U ovom slučaju, možete koristiti ove pod-ciljeve programa kao takve, ili možete koristiti originalne rečenice. S druge strane, možete definisati jedinstven opšti cilj koristeći drvo problema koje ste kreirali. U ovom slučaju, potrebno je ukratko sažeti efekte na vrhu hijerarhije u jedinstvenu i sveobuhvatnu rečenicu. Kada uzmemo u obzir grant program vezan za mlade, opšti cilj može biti određen na sledeći način: „doprineti smanjenju socijalne i ekonomske nepovoljnosti mladih i poboljšanju njihovog psihološkog blagostanja“.
Kada identifikujete svoj glavni problem, potrebno je identifikovati faktore koji ga uzrokuju. Trebalo bi da hijerarhijski rasporedite koji element uzrokuje koji problem tako što ćete ih staviti u redosled. Ako uzmemo primer nezaposlenosti mladih u regionu, nedostatak radnog iskustva može biti jedan od glavnih razloga za nezaposlenost mladih. Razlog za nedostatak radnog iskustva može se navesti kao nedostatak prilika za praksu, mali broj i kapacitet kompanija u oblasti gde mladi diplomiraju, nedostatak osnovnih komunikacionih veština među mladima, nedostatak planiranja karijere, podrške i savetovanja za mlade itd. Među ovim podproblemima moguće je napraviti dublju analizu. Ako uzmemo podproblem nedostatka osnovnih komunikacionih veština kod mladih kao primer, nedostatak adekvatne obuke u osnovnim komunikacionim veštinama u školama, nedostatak dovoljnog znanja, veština i kapaciteta porodica o osnovnim komunikacionim veštinama, ograničeni prostori i aktivnosti za socijalizaciju i komunikaciju mogu se navesti kao osnovni problemi. Ovo sekvenciranje može se izvesti i detaljisati dok se ne dođe do osnovnih uzroka.
Što je detaljniji glavni problem, to će moći bolje da se analizira, i ciljevi i strategije mogu biti određeni. Planiranje neophodnih aktivnosti za ove ciljeve i strategije takođe je povezano sa dobrom analizom u ovoj fazi. Podproblemi koje ste identifikovali pretvoriće se u aktivnosti koje će biti organizovane kako bi se dostigli ciljevi i zadaci u narednim fazama (Vesely, 2008).
Na vrhu vašeg glavnog problema u stablu problema nalaze se posledice ovog glavnog problema. Posledice koje ćete otkriti treba da budu detaljno opisane u delu "uticaj" vašeg obrasca za predlog projekta. Iz tog razloga, važno je razmotriti sve posledice i zainteresovane strane dok analizirate problem u prvoj fazi. Slično analizi problema, što je detaljnija analiza uzroka, to će biti uspešnija i sveobuhvatnija logika intervencije. To će vam omogućiti da detaljno odredite indikatore koje ćete koristiti za merenje efekata vašeg projekta i da merite uspeh na sveobuhvatniji i objektivniji način. Opet, ako uzmemo primer glavnog problema nezaposlenosti mladih, ovaj problem može dovesti do povećanja depresije, kriminala, upotrebe štetnih supstanci, cigareta i alkohola, socijalnog besposlenog kapaciteta, socijalne isključenosti mladih i poslova koji zahtevaju niske kvalifikacije umesto poslova sa dodatom vrednošću u oblastima gde su mladi obrazovani. Ove posledice mogu se dodatno produbiti i detaljisati. Na primer, pojava depresije kod mladih može izazvati povećanje stope samoubistava, smanjenje očekivanja mladih od života i beznadežnost, povećanje upotrebe lekova protiv depresije, povećanje usluga psihologa/psihijatrije itd.
Uzroci i posledice glavnog problema mogu takođe biti povezani sa više od jednog poduzroka i posledica. U ovom slučaju, povezivanje stavki u stablu odlučivanja sa strelicama i linijama će sprečiti zabunu.