EN | PT | TR | RO | BG | SR
;


NEXT TOPIC

1. O PROJEKTIMA: UVOD




1.1 Šta je upravljanje projektnim ciklusom?


Upravljanje projektnim ciklusom (UPC) je sistematski pristup korišćen za planiranje, sprovođenje, praćenje i evaluaciju projekata. Pruža strukturni okvir za upravljanje projektima od njihovog početka do završetka, osiguravajući da se projekti efikasno i efektivno realizuju kako bi postigli svoje ciljeve. UPC se često koristi u raznim sektorima, uključujući razvoj, poslovanje i javnu administraciju, kako bi se osiguralo da su projekti dobro organizovani, resursi optimalno iskorišćeni, a rezultati ostvareni (Dearden i Kowalski, 2003).

Projektni ciklus je obično podeljen na nekoliko faza, od kojih svaka ima svoj skup aktivnosti i procesa. Te faze obično uključuju (Vasiljević etal., 2013):

  • Identifikacija: U ovoj fazi se identifikuju potencijalni projekti na osnovu temeljne analize potreba, prilika i problema. Ovde se procenjuje izvodljivost i relevantnost projekta, kao i definisani ciljevi projekta.
  • Formulisanje i dizajn: Kada se ideja za projekat odobri, počinje faza formulisanja i dizajna. Ovo uključuje detaljno planiranje aktivnosti projekta, definisanje uloga i odgovornosti, procenu resursa i troškova, te razvoj sveobuhvatnog plana projekta. Ova faza postavlja plan kako će se projekat realizovati.
  • Sprovođenje: Projektne aktivnosti se sprovode prema planu razvijenom u prethodnoj fazi. Resursi se raspodeljuju, zadaci se dodeljuju, a zainteresovane strane se angažuju u sprovođenju projekta. Efektivna komunikacija, koordinacija i praćenje su ključni tokom ove faze kako bi se osiguralo da projekat ostane na pravom putu.
  • Praćenje i evaluacija: Redovno praćenje i evaluacija su ključni za praćenje napretka projekta i procenu da li se postižu ciljevi. Ključni indikatori performansi (KPI) koriste se za merenje napretka, a sve devijacije od plana se identifikuju. Ova faza pomaže u donošenju informativnih odluka, identifikovanju izazova i neophodnim prilagođavanjima kako bi projekat ostao na pravom putu.
  • Završetak i zatvaranje: Kada se sve aktivnosti projekta završe, projekat se formalno zatvara. Ovo uključuje finalnu reviziju rezultata i postignuća projekta u odnosu na početne ciljeve. Dokumentovanje naučenih lekcija, uspeha, izazova i najboljih praksi je važan deo ove faze.
  • Naknadne aktivnosti i održivost: Nakon završetka projekta, ulažu se napori da se osigura održivost njegovih rezultata. Ovo može uključivati prenos vlasništva nad projektom relevantnim zainteresovanim stranama, osiguranje dugotrajnog uticaja i rešavanje svih tekućih problema koji mogu nastati.

UPC naglašava participativni i iterativni pristup, uključujući zainteresovane strane u različitim fazama ciklusa projekta (Svoboda isar., 2018, str. 21). Promoviše kontinuirano učenje, prilagodljivost i poboljšanje tokom životnog ciklusa projekta. Efektivno upravljanje ciklusom projekta doprinosi uspešnim ishodima projekata, povećanoj odgovornosti i efikasnoj upotrebi resursa.

Upravljanje Projektnim Ciklusom je sistematski okvir koji vodi planiranje, sprovođenje, praćenje i evaluaciju projekata kako bi se postigli njihovi ciljevi uz efikasno korišćenje resursa i angažovanje zainteresovanih strana. To je dinamičan proces koji olakšava efektivno upravljanje projektima i donošenje odluka.

Projekti finansirani od strane EU i upravljanje projektnim ciklusom (UPC) dele blizak i simbiotski odnos. UPC je struktuirani pristup za upravljanje projektima od njihovog začetka do završetka, a posebno je relevantan u kontekstu projekata finansiranih od strane EU zbog jedinstvenih zahteva i karakteristika ovih projekata.

Istorija pristupa UPC: Koreni pristupa upravljanja projektnim ciklusom mogu se pratiti od razvojnog sektora i međunarodnih organizacija. Sredinom 20. veka, kako su se napori za razvoj globalno širili, pojavila se potreba za efikasnijim načinima planiranja, sprovođenja i evaluacije projekata usmerenih na poboljšanje životnih uslova u zemljama u razvoju (Kabeyi, 2019, str. 73). Ujedinjene nacije, Svetska banka i druge međunarodne institucije bile su pioniri u metodologiji upravljanja projektima koje su naglašavale sistematsko planiranje, participativne pristupe i kontinuiranu evaluaciju.

Sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka, Evropska komisija (EK) je usvojila i prilagodila ove principe u ono što danas prepoznajemo kao upravljanje projektnim ciklusom. Integracija UPC-a u procese finansiranja i sprovođenja projekata od strane EK bila je odgovor na rastuću složenost projekata i želju da se osigura efikasna upotreba sredstava i postizanje rezultata. UPC je postao kamen temeljac praksi upravljanja projektima EK, glavni metod na osnovu koga su projekti koncipirani, sprovođeni i praćeni.