Upravljanje projektnim ciklusom (UPC) je sistematski pristup korišćen za planiranje, sprovođenje, praćenje i evaluaciju projekata. Pruža strukturni okvir za upravljanje projektima od njihovog početka do završetka, osiguravajući da se projekti efikasno i efektivno realizuju kako bi postigli svoje ciljeve. UPC se često koristi u raznim sektorima, uključujući razvoj, poslovanje i javnu administraciju, kako bi se osiguralo da su projekti dobro organizovani, resursi optimalno iskorišćeni, a rezultati ostvareni (Dearden i Kowalski, 2003).
Projektni ciklus je obično podeljen na nekoliko faza, od kojih svaka ima svoj skup aktivnosti i procesa. Te faze obično uključuju (Vasiljević etal., 2013):
UPC naglašava participativni i iterativni pristup, uključujući zainteresovane strane u različitim fazama ciklusa projekta (Svoboda isar., 2018, str. 21). Promoviše kontinuirano učenje, prilagodljivost i poboljšanje tokom životnog ciklusa projekta. Efektivno upravljanje ciklusom projekta doprinosi uspešnim ishodima projekata, povećanoj odgovornosti i efikasnoj upotrebi resursa.
Upravljanje Projektnim Ciklusom je sistematski okvir koji vodi planiranje, sprovođenje, praćenje i evaluaciju projekata kako bi se postigli njihovi ciljevi uz efikasno korišćenje resursa i angažovanje zainteresovanih strana. To je dinamičan proces koji olakšava efektivno upravljanje projektima i donošenje odluka.
Projekti finansirani od strane EU i upravljanje projektnim ciklusom (UPC) dele blizak i simbiotski odnos. UPC je struktuirani pristup za upravljanje projektima od njihovog začetka do završetka, a posebno je relevantan u kontekstu projekata finansiranih od strane EU zbog jedinstvenih zahteva i karakteristika ovih projekata.
Istorija pristupa UPC: Koreni pristupa upravljanja projektnim ciklusom mogu se pratiti od razvojnog sektora i međunarodnih organizacija. Sredinom 20. veka, kako su se napori za razvoj globalno širili, pojavila se potreba za efikasnijim načinima planiranja, sprovođenja i evaluacije projekata usmerenih na poboljšanje životnih uslova u zemljama u razvoju (Kabeyi, 2019, str. 73). Ujedinjene nacije, Svetska banka i druge međunarodne institucije bile su pioniri u metodologiji upravljanja projektima koje su naglašavale sistematsko planiranje, participativne pristupe i kontinuiranu evaluaciju.
Sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka, Evropska komisija (EK) je usvojila i prilagodila ove principe u ono što danas prepoznajemo kao upravljanje projektnim ciklusom. Integracija UPC-a u procese finansiranja i sprovođenja projekata od strane EK bila je odgovor na rastuću složenost projekata i želju da se osigura efikasna upotreba sredstava i postizanje rezultata. UPC je postao kamen temeljac praksi upravljanja projektima EK, glavni metod na osnovu koga su projekti koncipirani, sprovođeni i praćeni.