Deo 4: Prednosti i ograničenja kvantitativnih istraživačkih nacrta

Jedna od prednosti sprovođenja eksperimentalnog istraživanja je to što omogućava istraživačima da pouzdano pripišu rezultate efektima eksperimenta. Ovo se razlikuje od deskriptivnog i korelacionog istraživanja, koje koristi manje rigidnih pristupa za istraživanje i opisivanje fenomena i koje možda neće doneti jasne zaključke. Naučna i statistička strogost eksperimentalnog istraživanja maksimizira internu validnost i povećava verovatnoću generalizovanja nalaza izvan uzorka studije. Međutim, bitno je napomenuti da literatura naglašava metodološka ograničenja koja mogu uticati na unutrašnju i eksternu validnost rezultata istraživanja, na kraju ograničavajući njihovu praktičnu primenu (Valker, 2005).

Jedna od prednosti sprovođenja eksperimentalnog istraživanja je to što omogućava istraživačima da s poverenjem pripišu rezultate efektima eksperimenta. Ovo se razlikuje od opisnih i korelacionih istraživanja, koja koriste manje rigidne pristupe za istraživanje i opisivanje fenomena i možda neće doneti jasne zaključke. Naučna i statistička rigoroznost eksperimentalnog istraživanja maksimizira internu validnost i povećava verovatnoću generalizovanja nalaza izvan uzorka studije. Međutim, važno je napomenuti da literatura ističe metodološka ograničenja koja mogu uticati na internu i eksternu validnost rezultata istraživanja, čime se ograničava njihova praktična primena (Walker, 2005).

Postizanje nasumične selekcije uzorka u studiji je ključno za osiguranje da uzorak tačno odražava primarnu populaciju i da je nalaze moguće generalizovati. Bez nasumične selekcije, istraživačima može biti teško da usklade učesnike na osnovu ključnih osobina koje mogu uticati na ishode studije. Čak i uz sistematske i protokolarne procedure, spoljašnji faktori mogu i dalje uticati na rezultate eksperimenata sa ljudima, posebno u longitudinalnim istraživačkim nacrtima.

Izazovi za validnost, kako internu, tako i eksternu, kao i Hawthorne efekat, predstavljaju ograničenja eksperimentalnog istraživanja. Učesnici mogu menjati svoje ponašanje jednostavno zato što su pod posmatranjem, što podstiče istraživače na oprezan pristup. Pored toga, pouzdane i validne merne jedinice su ključne za smislenost rezultata. Kvantitativni istraživački nacrti mogu značajno doprineti bazi dokaza, dok su opisni i korelacioni nacrti ključni za generisanje pitanja i hipoteza. Uprkos rigoroznim procedurama za kontrolu grešaka i pristrasnosti, etička i metodološka pitanja se moraju razmatrati u eksperimentalnom istraživanju.

Solidan istraživački nacrt ima za cilj smanjenje pristrasnosti i povećanje pouzdanosti podataka prikupljenih i analiziranih. Nacrt koji proizvodi najmanju eksperimentalnu grešku obično se smatra optimalnim pristupom u naučnom istraživanju. Isto tako, odgovarajući i efikasan nacrt rezultira sticanjem sveobuhvatnih informacija i omogućava razmatranje različitih aspekata datog problema. Osobine robustnog istraživačkog nacrta uključuju:

• Preciznost je ključna u pogledu metoda korišćenih za prikupljanje podataka i evaluaciju odgovora. Da bi se obezbedila objektivnost, neophodno je primeniti nepristrasne merne alate koji daju dosledne rezultate, bez obzira na to ko vrši evaluaciju.
• Pouzdanost se odnosi na stepen doslednosti u odgovorima dobijenim iz više merenja. Suštinski, ako učesnik daje određeni odgovor na određeno pitanje, očekuje se da će dati isti odgovor ako mu se pitanje ponovo postavi. Bilo kakve fluktuacije u njihovim odgovorima mogu oslabiti pouzdanost prikupljenih podataka. Kao takvi, istraživači moraju kreirati svoje ankete tako da osiguraju pouzdanost i doslednost u dobijenim odgovorima.
• Kvantitativni istraživački nacrt suočava se sa značajnom preprekom u preciznom merenju nameravanih varijabli. Validnost mernog uređaja ili instrumenta mora biti ocenjena kao validna u smislu da meri samo ono što namerava da izmeri. I ovaj kvalitet se može demonstrirati. Na primer, IQ test treba da meri samo inteligenciju i koristi odgovarajuće formulisana pitanja. Da bi se procenila validnost merenja, uključujući facijalnu, konvergentnu, diskriminantnu i prediktivnu validnost, neophodno je slaganje sa dostupnom literaturom i kvantitativne analizama doslednosti i dostupnim predikcijama uprkos stalno evoluirajućoj prirodi merenja.
• Mogućnost generalizovanja se odnosi na primenu podataka prikupljenih iz uzorka na širu populaciju. Ključno je pažljivo dizajnirati istraživačku studiju kako bi se osiguralo da se nalazi istraživača mogu generalizovati. Ovo uključuje precizno definisanje populacije, odabir odgovarajućeg uzorka, sprovođenje odgovarajuće statističke analize i osiguranje da se zaključci studije mogu primeniti na populaciju.

Dovoljno informacija je ključno za analizu istraživačkog problema iz šire perspektive, kreiranje efektivnog istraživačkog nacrta i identifikaciju važnih faktora kao što su istraživački ciljevi, metode za dobijanje informacija, dostupnost veštih ljudskih i finansijskih resursa, minimizacija pristrasnosti i maksimizacija pouzdanosti i generalizacije. Idealni istraživački nacrt treba da bude fleksibilan, prilagodljiv, efikasan i ekonomičan.

Istraživački nacrt je osnova za prikupljanje i analizu podataka. On opisuje metode i procedure za merenje i analizu podataka, omogućavajući istraživačima da istražuju istraživačka pitanja i uspostave uslove za prikupljanje i analizu podataka kako bi se nalazi uzorka mogli generalizovati na širu populaciju (Kuçuksayraç, 2007).

Istraživački nacrt je osnova za prikupljanje i analizu podataka u studiji. On opisuje metode i procedure, služeći kao plan za merenje i analizu podataka. Ova strategija omogućava istraživačima da istraže istraživačka pitanja i organizuju uslove za prikupljanje i analizu podataka na način koji omogućava generalizaciju nalaza uzorka na širu populaciju (Pandey & Pandey, 2015).

Odabir odgovarajućeg istraživačkog nacrta je ključan prilikom sprovođenja istraživanja. To uključuje razmatranje različitih faktora, od širih pretpostavki do specifičnih tehnika za prikupljanje i analizu podataka. Važno je napomenuti da ne postoji utvrđen redosled za donošenje ovih odluka, i one bi trebale da zavise od onoga što je najrelevantnije za konkretne istraživačke ciljeve.

Istraživački pristupi se sastoje od mnogih planova i procedura koji usmeravaju korake od širih pretpostavki do detaljnih metoda za prikupljanje, analizu i interpretaciju podataka. Kada birate pristup za proučavanje određene teme, potrebno je razmotriti filozofske pretpostavke, procedure ispitivanja (istraživački nacrti) i specifične istraživačke metode za prikupljanje, analizu i interpretaciju podataka. Vaš izbor istraživačkog pristupa treba da bude informisan prirodom istraživačkog problema ili pitanja, vašim ličnim iskustvima i nameravanom publikom. Ova tri elementa – istraživački pristupi, istraživački nacrti i istraživačke metode – pružaju okvir za razumevanje perspektive istraživanja.

Na kraju, vaš istraživački nacrt će zavisiti od različitih faktora, kao što su problem ili pitanje koje istražujete, vaša lična iskustva i publika koju nameravate da dosegnite. Na primer, kvantitativno istraživanje može biti najprikladniji pristup ako želite testirati objektivne teorije ispitivanjem odnosa između varijabli. Ova metoda uključuje merenje varijabli korišćenjem instrumenata, što generiše numeričke podatke koji se mogu analizirati statističkim metodama (Creswell, 2014).

Da bi se započelo prikupljanje ili analiza podataka u socijalnim istraživanjima, mora se uspostaviti nacrt ili struktura. Međutim, istraživački nacrt je više od radnog plana. Dok radni plan opisuje korake potrebne za završetak projekta, on je zasnovan na istraživačkom nacrtu. Suštinski, funkcija istraživačkog nacrta je da osigura da prikupljeni dokazi omogućavaju jasno odgovaranje na početno pitanje.

Važno je napomenuti da je istraživački nacrt logički problem, a ne logistički. U socijalnim istraživanjima, faktori kao što su uzorkovanje, metod prikupljanja podataka i formulacija pitanja su sekundarni u odnosu na pitanje koje dokaze treba prikupiti. Nažalost, mnogi istraživači započinju dizajniranje upitnika ili sprovođenje intervjua pre nego što razmotre koje informacije su im potrebne za odgovaranje na postavljena istraživačka pitanja.

Takođe je važno razlikovati istraživački nacrt od metode prikupljanja podataka. Metoda prikupljanja podataka nema uticaja na logiku nacrta. Eksplanatorna istraživanja nastoje da razviju i evaluiraju uzročne teorije, ali u društvenim naukama, uzročnost je probabilistička, a ne deterministička. Zato je uloga istraživačkog nacrta tako ključna – minimizuje verovatnoću donošenja netačnih uzročnih zaključaka iz podataka. Kada se planira istraživanje, mora se identifikovati tip dokaza potrebnih za uverljivo odgovaranje na istraživačko pitanje.

Svrha istraživanja služi kao izjava koja objašnjava zašto se studija sprovodi i šta studija ima za cilj da postigne. To obično uključuje identifikaciju, opisivanje, objašnjavanje ili predviđanje određenog koncepta, situacije ili rešenja. Izjava o svrsi je važna jer razjašnjava varijable, populaciju i postavku za studiju, i obično se izvodi iz istraživačkog problema. Izjava o svrsi mora biti objektivna i oslobođena bilo kakvih pristrasnosti ili vrednosti istraživača kako bi se osigurala kredibilnost i pouzdanost istraživanja. Obično izjava o svrsi dolazi nakon istraživačkog problema i podržava ga razjašnjavanjem znanja generisanog kroz studiju (Durand, 2023).

Kvantitativno istraživanje je zasnovano na dedukciji. Ova vrsta istraživanja je vođena teorijom, što znači da počinje i završava sa teorijom. Pre nego što se upuste u bilo koji istraživački projekat, istraživači moraju biti upoznati sa relevantnom literaturom. Ovo uključuje razumevanje uspostavljenih teorija i objašnjenja o fenomenu koji se proučava i identifikovanje praznina ili kontroverzi u postojećem znanju (Slika 13). Korišćenjem ovog znanja, istraživači mogu razviti hipoteze za prevazilaženje ovih praznina ili kontroverzi. Primarni cilj kvantitativnog istraživanja je testiranje postojećih teorija pomoću novih kvantitativnih podataka kako bi se utvrdile granice teorije ili odredili uslovi pod kojima se primenjuje. Bez obzira na istraživačko pitanje, ono uvek mora biti izvedeno iz teorije. Dobro formulisano istraživačko pitanje treba da bude relevantno i da ima potencijal da doprinese teoriji u literaturi. Ono treba ili da dodaje, modifikuje, izaziva ili popunjava praznine u postojećoj teoriji ili kontroverzama (Stockemer, 2019).

Dobro osmišljen istraživački nacrt je ključ za efikasno i ekonomično istraživanje bez kompromitovanja tačnosti rezultata. On postavlja temelje za čitav istraživački put i osigurava da su svi aspekti projekta pažljivo planirani kako bi se dobili vredni uvidi. Sa solidnim istraživačkim nacrtom, skaliranje postaje lako, a resursi se alociraju mudro, što ga čini neophodnim elementom za postizanje istraživačkih ciljeva.

Pravilno osmišljen istraživački nacrt je takođe ključan pri mapiranju metodologija za prikupljanje relevantnih podataka i analiza tehnika, uzimajući u obzir istraživačke ciljeve, vreme osoblja i budžetska ograničenja. Nepripremanje istraživačkog nacrta može negativno uticati na čitav projekat (Pandey & Pandey, 2015).

Istraživački nacrt je poput plana za nesmetane istraživačke operacije, baš kao što je nacrt ili projekat potreban za efikasnu izgradnju estetski prijatne kuće.

Pored toga, istraživački nacrt nudi pregled istraživačkog procesa, omogućavajući stručnjacima iz oblasti da pruže dragocene savete. Takođe pomaže istraživačima da organizuju svoje misli i identifikuju potencijalne nedostatke.

Na kraju, istraživački nacrt pruža jasan pravac za sve uključene u istraživački projekat, garantujući koordinisan i uspešan ishod.