T-test se koristi za poređenje razlika u srednjim vrednostima dve grupe. Ako treba vršiti poređenje više od dve grupe, neophodno je koristiti analizu ANOVA. Pretpostavke o normalnosti i jednakosti varijanse važe i za T-test. U ovom primeru, preskočićemo test normalosti jer smo već objasnili kako se on radi za svaku varijablu u ranijem odeljku.
Za ovaj primer koristićemo datoteku iz SPSS programa: customer_dbase.sav
Odaberite customer_dbase.sav.
Kliknite na Analyze opciju na meniju na vrhu ekrana.
Pronađite Compare Means u okviru opcije Analyze. Potom kliknite na opciju T-test nezavisnih uzoraka (Independent Samples T-Test).
Kada kliknete, pojaviće se sledeći meni:

Za ovaj primer, proverićemo sledeće varijable:
Log-credit card debt (Izvod-Zaduženje po kreditnoj kartici)
Log-income (Izvod-Prihod)
Job satisfaction (Zadovoljstvo poslom)
Ispitaćemo ove varijable prema polu. Odabrali smo Gender na meniju sa leve strane i prebacili ga u polje Grouping Variable.
Kada to uradite, potrebno je da kliknete na Define groups kako biste imenovali grupe:

U ovom primeru imenovali smo ih na sledeći način: 0 (Muški pol) i 1 (Ženski pol), jer je u podacima pol naveden kao „dummy“ varijabla, ondnosno varijbla sa smo dve vrednosti. Da ne bi došlo nid o kakvog mešanja, podatke smo grupisali na navedeni način. Kliknite na Continue da biste nastavili i prešli na glavni meni.
Opciono: Pre nego što nastavite sa analizom iz glavnog menija, možete kliknuti na dugme Options i ponovo urediti intervale poverenja. Međutim, podrazumevani interval poverenja je 95%, tako da ga nije potrebno menjati. Dakle, preskačemo ovaj deo.
U glavnom meniju kliknite na dugme OK za početak analize.

Grupna statistika prikazuje broj jedinica, srednju vrednost, standardnu devijaciju i srednju vrednost standardne greške za svaku varijablu u grupama definisanim na osnovu pola.

Test nezavisnih uzoraka predstavlja rezltate glavne analize. Već smo spomenuli da se u analizi polazi od pretpostavke o jednakosti varijanse. SPSS nam omogućava da proverimo rezultate testa nezavisnih uzoraka. Da bismo to uradili, treba da proverimo rezultate Leveneovog testa jednakosti varijanse. Vrednost Sig. (p-vrednost) treba da bude veća od 0,05 da bismo mogli da pretpostavimo da su varijanse jednako distribuirane. Za svaku varijablu dobijeni rezultati su iznad 0,05 tako da možemo reći da su varijanse jednako distribuirane.
Sledeće što treba da se uradi je provera vrednosti u koloni T-test for Equality of Means – kolona Sig. (2-tailed) – kako bi se utvrdilo da li postoje razlike u grupama definisanim prema polu. Da bismo mogli da kažemo da postoji statistički značajna razlika među grupama, vrednost Sig. (p-vrednost) treba da bude niža od 0,05. Kao što možemo videti, p-vrednost ni za jednu varijablu nije niža od 0,05. Stoga, odbacijemo nultu hipotezu (H0) i možemo reći da ne postoji statistički značajna razlika između grupa definisanih prema polu u pogledu zaduženosti po kreditnoj kartici, prihodu i zadovoljstvu poslom.
Ako ne postoji jednakost distribucije varijanse, treba da proverimo drugi red, ispod T-test for Equality of Means – deo u kom se nalazi vrednost Sig. (2-tailed). U ovom primeru, obe vrednosti su jednake.